SVAKOJ GRABEŽLJIVICI SVOJ LEPTIR ILI ŽLICA

Isti leptir ili žlica neće izazvati istu reakciju kod štuke kao kod smuđa, niti kod grgeča kao kod soma. Premda sve te ribe spadaju u obitelj grabežljivica, svaka od njih reagira na poseban način na vibracije koje te varalice proizvode za vrijeme vođenja.


Da bi si dali što veće šanse uspjeha, potrebno je unaprijed odlučiti koju grabežljivicu loviti kako bi mogli izabrati pravu varalicu i upotrijebiti je na odgovarajući način.

Spinanje je zasigurno jedna od najstarijih sportskih tehnika ribolova na grabežljivice, no koja se i dan danas uveliko koristi. Najčešće upravo ona omogućuje početnicima ulov prve štuke ili grgeča. Ništa čudno glede velike učinkovitosti, jednostavne uporabe, a i u financijskom pogledu to je jedna od najjeftinijih tehnika.

Pod spinanjem podrazumijevamo ribolov leptirom, no možemo tu svrstati i ribolov žlicom, jer se radi o varalicama čija atraktivna moć počiva na vibracijama koje stvaraju za vrijeme vođenja. No, te vibracije kao i ponašanje u ribolovnoj akciji variraju od modela do modela ovisno o njihovoj koncepciji izrade, vizualnom izgledu, veličini, obliku pločice i posebice načinu na koji ih ribič animira.

  


U ribolovu štuke leptirom s olovnom glavom, varalica mora za svo vrijeme vođenja stvarati sinusoidalnu putanju između dviju voda, katkad blizu dna, katkad dižući se prema površini.

Za štuku leptir s olovnom glavom

Premda je štuka sposobna s vrlo velike udaljenosti osjetiti vibracije koje stvara leptir, uvijek će čekati da ga vidi prije nego što krene u napad. Zbog svoje morfologije odnosno položaja očiju na glavi, štuki je pogled stalno usmjeren prema površini. Stoga, da bi joj privukla pozornost, leptir treba evoluirati u gornjim slojevima vode.

Pored toga, štuka zna da će zdrava riba pokušati pobjeći i da će je biti teško uhvatiti, stoga se prvenstveno zanima za bolesne, ranjene i sve druge plijenove koji joj se čine lako uhvatljivima. Da bi mogao s uspjehom oponašati takve žrtve, leptir treba što duže ostati u vidnom polju štuke i kretati se polako i na nepravilan način.

Najbolje prilagođen leptir za ribolov štuke jer ispunjava sve navedene uvjete, je model s olovnom glavom, tipa Suissex ili Lusox (Mepps). U pogledu veličine, broj 3 savršeno odgovara jer predstavlja dovoljno veliki zalogaj, dok glede boje srebrna se čini najboljom. Crveni vuneni čuperak na trokuci pojačava vizualni izgled varalice.

Ovaj leptir se vodi na način da se neprestance izmjenjuju faze spuštanja prema dnu, nategnutog najlona i bez okretanja role, i dizanja prema površini, s uspravljenim prutom i laganim okretanjem role. Poželjno je da brzina kretanja leptira odnosno namatanja najlona uvijek bude minimalna, jer je to osnovni uvjet da se riba poput štuke potakne na napad !

  


Za grgeča poželjno je voditi leptira na vodoravnom planu, u zig-zagu, s čestim promjenama smjera vrha pruta, desno – lijevo, dok nagla ubrzanja trebaju slijediti sporije faze namatanja.

Za grgeča klasični leptir

Za grgeča ništa bolje od običnog leptira broj 1, s aksijalnim olovom, poput modela Aglia marke Mepps ili Vibrax marke Blue Fox. Da bi se objasnilo zanimanje grgeča za ovu vrstu varalice, potrebno je analizirati njegovo ponašanje za vrijeme lova.

Naime grgeč je rijetko sam, obično se cijela grupa sastavljena od članova različitog godišta, baca u potragu za hranom. No, među njima vlada vrlo velika konkurencija, upravo se zbog toga s agresivnošću bacaju na svaku potencijalnu žrtvu koja im se nađe na putu. Blistavi i svjetlucavi modeli leptira, ili pak oni s crvenim brazdama ili sa zrcalnom presvlakom koja odbija svjetlosne bljeskove, u tim prilikama daju odlične rezultate.

Naprotiv, dogodi li se da grgeč lovi sam, princip napada znatno je drukčiji. Čini se da tada pomno analizira ponašanje svoje žrtve i kao da se dugo igra prije nego li je proguta, slično kao mačka s mišem.
Pred leptirom grgeč postupa na potpuno isti način. Približi mu se, zatim se malo udalji, potom ga ponovno napadne, pa ga gura...U takvoj situaciji, jedino pravilno rukovanje leptirom može ga potaknuti na konačan napad. Zlatno pravilo je izbjeći svaku monotoniju, leptir se mora kretati na kaotičan i nepredvidiv način !

  


Da bi privukla pozornost smuđa, žlica se mora neprestance kretati u neposrednoj blizini dna, u sloju vode od jedno 60 centimetara iznad. Vođenje se sastoji od uzastopnih poteza različite snage, a koji se izvode vrhom pruta.

Za smuđa duguljasta žlica

Jedna je od najvećih teškoća u lovu smuđa što tijekom godine radikalno mijenja svoj način prehrane ! Svake se godine isti scenarij ponavlja: otprilike mjesec dana nakon oplodnje iznimno je aktivan i vrlo dobro grize jer mora nadoknaditi izgubljenu energiju, stoga su i grizovi tada vrlo uočljivi. Za vrijeme tog povoljnog razdoblja žlice duguljastog oblika, tipa Minnow Spoon – Rapala (80 mm - 22 g) i Orkla (81 mm - 24 g), omogućuju odlične rezultate.

Po svom nepravilnom i energičnom kretanju, ovaj tip žlice savršeno oponaša ranjenu ribu na umoru. Glede izbora boja, srebrnaste nijanse su najučinkovitije.
Glede vođenja, cilj je da svojim ponašanjem žlica oponaša umiruću ribicu koja na trenutak pada na dno bez znaka života, a potom se naglo trgne i pokuša plivati, zatim ponovno iznemogla počne padati, pa se opet trgne…

  


Za lov soma, žlica treba čas pulsirati po vodi, čas se gotovo slobodno okretati pri silasku. Da bi se to postiglo potrebno je naizmjenično smjenjivati nagla povlačenja i faze otpuštanja.

Za soma široka žlica

Som je najveća slatkovodna riba koja žustro brani svoj teritorij od bilo kakvog uljeza. Žrtve su mu bijele ribe, ali i druge grabežljivice manje od njega, kao što su smuđevi, grgeči i štuke. Napad mu je uvijek iznimno prezican i rijetko kada promaši svoju žrtvu, pod uvjetom da je po veličini vrijedna pozornosti. Jer glede veličine koju som može lako dosegnuti (više od 2 metra !!!), ništa čudno što ga sitna riba ostavlja ranvodušnim.

No, radi li se o nekom velikom plijenu koji uz to stvara snažne vibracije, rijetko se dogodi da prođe neopaženo. Zahvaljujući svom vrlo razvijenom osjetilnom sustavu*, som je sposoban osjetiti čak i s vrlo velike udaljenosti i najmanje zvučne valove.
Žlica tipa Inkoo-Rapala (90 mm – 35 g), Eira (76 mm - 30 g) ili bilo koji drugi veliki i široki model (DAM, Berkley…) koji proizvodi snažne udarce i dovoljno uzburka vodu za vrijeme vođenja, neusmnjivo će zainteresirati soma.

Buka koju ovakva žlica stvara nakon izbačaja u nimalo diskretnom dodiru s površinom vode uopće ne uplaši soma. Baš naprotiv, često se događa da zgrabi žlicu pri silasku na dno. Glede velike veličine ove varalice, snažna je akcija neophodna. Poželjno je izvesti isto vođenje na različitim dubinama radi pretraživanja svih slojeva vode. U pogledu izbora boje žlice, najefikasnije su svijetle, vrlo uočljive boje poput bijele, srebrne, žute.

    

Bez obzira na vrstu korištene žlice ili leptira, i neovisno o traženoj grabežljivici, poželjno je za vrijeme vođenja uvijek istražiti različite slojeve vode, često mijenjati smjer kretanja varalice lijevo-desno, varirati položaj vrha pruta od uspravnog do spuštenog, izmjenjivati česta ubrzanja s fazama sporijeg namatanja… ukratko, potrebno je izbjeći svaku monotoniju !

[Vidjeti arhive]

Prethodna

Prethodna   * osjetilni sustav: organi koji ribama daju podatke o okolini, uzdužna brazda, unutarnje uši, pore na glavi, brkovi, osjetljiva koža…  

Prethodna ...

   

[Prethodna stranica | Home pageUvod  |  Vodič  |  Plan navigacije  | Slatkovodne ribe | Autorska pravaZakonski uvjeti  | Komunicirajte ]